petak, 25. ožujka 2011.











Koliko nas ima
u riječima
našim
uzalud prosutim
Koliko misli
na prazno potrošenih
u prah pretvorenih
Koliko još mrvica sebe
ćemo izgubiti
koliko
iz džepova će nas ispasti
dok koračamo
nepažnjom vođeni
Koliko još puta
slijepi
pogrešnim putem
ćemo zalutati
I dal ćemo ikada
sebe naći
između redaka
gdje toliko nas ima
a opet
nigdje
NAS
Pravih

...

...

Dal ćemo ikad se sresti
ako ja čučim iza petoga retka
a ti se kriješ
u stihu koji tek treba napisan biti
U kojoj pjesmi ćemo se naći
ako moja pjesma puca od strasti
a tvoja je
mračna
blatnim riječima
premazana
Dal ćemo dodirom se ispisati
ili tek ispisati dodir
nevidljivom tintom
Dal sanjati
ili san pisati
Ne znam
ali i dalje
pišem
crtam
bojam

i sanjam

...

...

Noćas sam sanjala
sve naše boje
ispreplela ih
u dodire
snene i meke.
Dahom svojim ispunila
ove retke
u srebrene misli omotala
pa ih otpuhnula
u tvome smjeru
Kroz snove su ti prošetale
te misli nemirne moje
Obojale crvenim trenutke one
prije rem faze
kad tako miran si
Tad iz sna sam te trgla
na tren
i nestala
u ovoj pjesmi
izgubljena

...

...

Zatvori oči
poželi
pomisli.

Zamisli svoju najdražu boju
njom me ogrni.

Dodirni
uroni
udahni
pomiriši
osjeti
uzmi.

Pjesmom me takni
na tren tek
i onda
dalje idi
...

2 komentara:

  1. Jednom sam negdje napisao da je svaka poezija dobra ,razlikuje je samo to jer nečiju osjetiš a nečiju nisi, nečije riječi utječu na tvoje raspoloženje tvoga toga dana, jošuvijek to mislim,svi koji su ikada išta napisali time su samo brusili svoj talent, a ne postajali pisci, zahvaljujem se na divnim riječima na mome blogu,zahvaljujem jer osjećaš ono što ja pišem,nisam u potpunosti posvećen svome blogu tako da nemam vremena da komentiram i neke druge ,ali kad se pojavim sretan sam jer me oduševe neki radovi,kao recimo danas tvoj,

    Puno pozdrava Upućuje vam vaš veliki fan
    Hektor poet

    OdgovoriIzbriši
  2. Koliko nas ima
    u riječima
    našim
    uzalud prosutim
    Koliko misli
    na prazno potrošenih
    u prah pretvorenih
    Koliko još mrvica sebe
    ćemo izgubiti
    koliko
    iz džepova će nas ispasti
    dok koračamo
    nepažnjom vođeni
    Koliko još puta
    slijepi
    pogrešnim putem
    ćemo zalutati
    I dal ćemo ikada
    sebe naći
    između redaka
    gdje toliko nas ima
    a opet
    nigdje
    NAS
    Pravih



    ...pitanja koja glasno i dugo odzvanjaju... izvanredno..!

    OdgovoriIzbriši