SAN JE ŠUTNJA UŠUTKALA

Najnježniji snijeg u boji sna
Padao je toga dana
Zavukle se pod kaput sve čežnje
Nevjerovatna daljina spajala je stopalima
Više no razdvajala
Zima je grizla
Štipala
Poželjeh te sresti
Onda sam stala
Nestvarno stvarna
Dodirom oblikovana
Šminka od duginih boja
Razmazana na obrazima

Stajala sam...









U kutku sobe svjećica je tinjala
Obline obasjavala
Divili smo se tim pejzažima
Poželjeh slijediti san koji sam usnula
Nacrtati dugu orgazmima

I ma koliko nestvaran bio glas koji doziva
Ja sam ga čula
Preliven sav u boju purpura
Iz nutrine vodila je melodija
Čežnjom odabrana
Riječima je odzvanjala
Negdje na horizontu daljina je spajala...

Dodirni se mnome
Osjeti
Kada se vinemo iznad okova
Tek tada
Vidjeti ćemo baršunastu površinu
Oslobođeni mračnoga



Vrata su se naglo otvorila...

Mekim si usnama prelazio po zlatnom prahu brežuljaka
Prsti su tražili smiraj titrajima
Lebdjeli smo nemirima
Kako smo se samo ljubili
Divlje
Na prstima
Proliveni beskrajem tužnih melodija...

Operi vrućinu
Opipaj pejzaž čežnje pod teškom tkaninom
Uzmi niti u svoje ruke
I noćas vodi me
Biti ću marioneta tvoje žudnje
Plesat na koncu  sna
Vođena tvojim prstima
Mogu namirisati blizinu
Čučim u tmini pod krošnjom nadolazećeg proljeća
Pupam
Čekam

Pjevam

...